Naučite plesati!

Ako Vas zanimaju teme kojima se bavimo, pozivamo Vas da se upišete na neki od naših tečajeva, gdje možete saznati više o glazbi i naučiti plesati na izvorni način...

Niste prijavljeni!
Da biste imali pristup svim dijelovima naših stranica trebate biti registrirani korisnik. Registracija je besplatna i laka - potrebna Vam je samo e-mail adresa.
Registracija / Login

  E-mail     Bookmark
 Son

Kubanska son glazba je vrlo opširna tema o kojoj bi mogli pisati jako puno. No, kako je interes našega kluba primarno ples, ovdje ćemo prezentirati samo najvažnije informacije potrebne plesačima koji žele znati više.

Važnost ove teme je u tome što son čini srž salsa i timba glazbe i kamen je temeljac kubanskog društvenog plesa.

Nastajanje ovog glazbenog žanra bio je postupan proces. Rani oblici son glazbe pojavili su se završetkom 19. stoljeća, što je vjerojatno pospješeno liberalnim društvenim kretanjima - naime, 1880. godine je službeno ukinuto ropstvo na Kubi (a to se u praksi ostvarilo tek dodatnim kraljevskim dekretom 7.10. 1886.). Pretpostavka je da je taj događaj omogućio veći utjecaj crne populacije na glazbu i jače miješanje afričkih i španjolskih elemenata.

Bandurria

Son je nastajao na istoku Kube, u ruralnim područjima i predgrađima gradova Santiago de Cuba, Manzanillo, Baracoa i Guantánamo odnosno brdovitim područjima planinskog lanca Sierra Maestra.

U to vrijeme seljaci i zemljoradnici španjolskog porijekla (campesinos) pjevali su svoju karakterističnu poeziju uz pratnju gitare i drugih sličnih žičanih instrumenata poput bandurrie ili tiple. Većom interakcijom crne i bijele populacije postupno je došlo do miješanja afričkih (većinom Bantú) elemenata s ovim campesino pjesmama.

Afički doprinos bili su perkusionistički instrumenati, ritmički obrasci (ne samo udaraljki nego i melodijskih instrumenata) te karakteristični coro-pregón način pjevanja. Miješanjem ovih elemenata nastajali su rani oblici son glazbe.

Struktura najstarijih son pjesama sastojala se od dva alternirajuća dijela:

  • solistički dio, u kojemu pjevač improvizira riječi i govori o raznim temama iz svakodnevnog života, često satirički, a česte su bile teme domoljubnog ili ljubavnog karaktera
  • refren - dio u kojemu bi zbor odgovarao na riječi solista pomoću kratke fraze koju bi najčešće zadao sam solist
Ova dva dijela su se ponavljala, a pjevač bi u svakom solističkom dijelu improvizirao riječi. Pjesma je trajala dokle god je pjevač imao što za reći. Ovaj koncept antifonalnog pjevanja - izmjenjivanja solista i zbora zove se coro-pregón i preuzet je iz afričkih tradicija (nalazi se primjerice i u rumbi, a prisutan je i u modernim salsa/timba pjesmama). U video isječcima s desne strane možete vidjeti primjer ovog načina pjevanja unutar sona (istina, ovdje je prikazan moderniji son).

Pjevači koji su izvodili ove solo dionice bili su vrlo domišljati i spretni improvizatiori i često su se međusobno izmjenjivali, smišljajući šaljive dosjetke (sličan koncept postoji i u našem folkloru... ).


Son Montuno

Postupnim približavanjem sona urbanim sredinama istoka Kube na njega počinje utjecati europski način kompozicije pa dobiva pravilnu i "zatvorenu" strukturu. Više se ne sastoji od konstantne alteracije između solista i zbora u kojoj solist improvizira riječi - sada son dobiva uvodni dio u kojemu se riječima postavlja čitava tema pjesme, a nakon kojega slijedi montuno (estribillo). U montunu se koristi coro-pregón, alternirajuće pjevanje solista i zbora, s dodatkom instrumentalnih solo dionica, a često se ubrzava tempo i podiže energija pjesme. Son koji je ovako strukturiran neki nazivaju son montuno i to je vrsta sona koju danas možete čuti. Inače, riječ montuno znači "iz planine, planinski".
 

Glazbeni instrumenti u ranom sonu

U ranim varijantama sona melodijsku pratnju su pružali žičani instrumenti: gitara, bandurria, a nešto kasnije i laúd te kao najvažniji instrument: kubanska varijanta gitare, tres.
Duboke, bas tonove su u početku davali botíja i marímbula, a dolaskom sona u gradove njih je zamijenio puno bolji i efikasniji bas.
Udaraljke tipične za son su bongó, maracas i svakako clave.


Migracija na zapad i evolucija zvuka

Oko 1909. godine son postupno putuje prema zapadu Kube i dolazi do Havane gdje je u početku odbačen u salonima bogatog, bijelog staleža. No postupno postiže sve veću i veću popularnost među radnicima i siromašnijim slojem i naposlijetku postaje općeprihvaćen kao najpopularniji glazbeni žanr. U ovom procesu postupne popularizacije, son svojim utjecajem na do tada dominantni danzón postavlja temelje za kasnije rođenje mambo i cha cha chá glazbe.

Dolaskom u urbanu sredinu mijenja se zvuk sona, s jedne strane zbog utjecaja drugih glazbenih vrsta koje su tada bile popularne, a s druge strane zbog uvođenja novih instrumenata u orkestre koji su svirali son. Naime, prvobitni son orkestri dobivaju sexteto format: tres, gitara, maracas, bongó, clave i kontrabas.

 

 Sexteto Habanero
Prvi orkestar ovoga formata bio je Sexteto Habanero, osnovan 1920. godine.

• Sexteto Habanero - Esas No Son Cubanas

Dodatkom trube sexteto postaje septeto. Među najpoznatijim septeto orkestrima bio je Septeto Nacional de Ignacio Piñeiro. U sljedećem audio primjeru poslušajte son klasik "Echale salsita" iz kojeg je navodno kasnije preuzet svima poznat termin "salsa".

• Septeto Nacional de Ignacio Piñeiro - Echale salsita

Vrlo brzo se u son orkestre počinju dodavati i drugi instrumenti kao i razne glazbene inovacije pa se tako nastavlja evolucija sona.
Jedan od velikih koraka koji se dogodio početkom 1940-tih bila je modifikacija tipičnog septeto orkestra koju je učinio veliki kubanski tresero Arsenio Rodríguez. Kako bi pojačao i poboljšao zvuk, on je septeto orkestru dodao još jednu do dvije trube, klavir i tumbadoru (kongu). 
Septeto Nacional de Ignacio Piñeiro Arsenio Rodríguez

Jedan od razloga za ovaj potez bila je potreba da orkestar bude što glasniji kako bi nadglasao sve veće publike i dovoljno ispunio zvukom sve veće i veće dvorane u kojima se sviralo. Na ovaj način nastao je conjunto tip orkestra.

Primjer zvuka conjunto orkestra:

• Arsenio Rodríguez y su Conjunto – Hay Fuego en el 23


Ovu transformaciju zvuka koju su donijeli conjunto orkestri dobro ilustrira isječak iz son klasika "Huellas del Pasado" u izvedbi grupe Afro-Cuban All Stars. Početni dio pjesme odsviran je u septeto orkestraciji, a drugi dio u orkestraciji sličnoj conjunto formatu, s dodatkom klavira, tumbadore i više truba i trombona. Može se čuti kako se zvuk doima jači i bogatiji u drugom dijelu (iza 0:35), praktički istovjetan današnjem salsa zvuku.

• Afro-Cuban All Stars – Huellas Del Pasado

Naravno, promjene u sastavu orkestara koji su svirali son nastavile su se i dalje, preko big-band i charanga orkestara tijekom 1940-tih i 1950-tih, sve do modernih salsa i timba grupa. Više o ovome možete pročitati u odgovarajućim člancima orkestri i salsa/timba.
 

Situacija danas?

Promjenama u sastavu orkestara te glazbenim inovacijama son se tijekom vremena znatno mijenjao. "Izvozom" sona u SAD postavili su se temelji za nastanak salsa glazbe, a na Kubi se son postupno modernizirao i pod brojnim utjecajima transformirao u timba glazbu (kubanski ekvivalent salsi). Zbog ovih promjena polagano se gubio "tradicionalni" zvuk sona - na Kubi kažu da je son zastario, izašao iz mode.

Međutim, 1997. godine američki gitarist Ry Cooder i kubanski gitarist i tresero Juan de Marcos González snimaju album Buena Vista Social Club s brojnim velikanima kubanske tradicionalne glazbe koji su do tada bili nepoznati svjetskoj javnosti, a mnogi su bili zaboravljeni i na Kubi. Ovaj album i istoimeni dokumentarac Wima Wendersa (pogledajte isječke u video s desne strane) snimljen naredne godine postigli su veliki svjetski uspjeh i rasplamsali interes za tradicionalnu kubansku glazbu u čitavom svijetu, pa tako i na Kubi. Zahvaljujući tome (iako većini mlađih Kubanaca tradicionalna glazba nije interesantna), danas postoji bogata produkcija tradicionalne kubanske glazbe te niz grupa na Kubi i izvan nje koji ju sviraju.

Kod nas u Hrvatskoj kubanska glazba općenito (ne samo tradicionalna nego i moderna) nije jako prisutna. No ova situacija se polako mijenja naporima plesnog kluba BaileCubano i grupa koje sviraju son i druge tradicionalne kubanske forme, poput grupa Caiman Verde i Ricardo Luque y Amigos.
 

Podvrste son glazbe

Različitim smjerovima evolucije i miješanjem drugih glazbenih vrsta prisutnih na Kubi nastale su različite varijacije son glazbe. Ovdje ćemo navesti nekoliko karakterističnih:

Guaracha-son



Bez većih razlika u odnosu na "standardni" son, no obično je brzog tempa, a često ima i provokativne riječi.
 

Guajira-son



Nastao miješanjem seoske guajira glazbe i sona. Kao što možete čuti, sporijeg je tempa, a ritam sekcija nas vodi u plesanje sinkopiranog koraka, poput cha cha cha. Vjerojatno najpoznatija kubanska pjesma Guantanamera je po strukturi guajira-son.


Sucu-sucu



Također vrlo slična standardnom sonu, ova varijanta razvila se na području kubanskog otočića Isla de Pinos (sada Isla de la Juventud). Ovu glazbu prati i karakterističan istoimeni ples koji je isto tako varijanta son plesa.


Bolero-son



Mješavina bolero i son glazbe. Može početi sporim tempom u stilu bolera a nastaviti življim sonom, ili je pak čitavo vrijeme sporoga tempa, son strukture ali romantičnog ili nostalgičnog ugođaja poput bolera.
   

Kako slušati son?

Za plesače je vrlo korisno uvježbati vještinu slušanja sona. Naime, u tradicionalnim ali i većini modernih son kompozicija pojedini glazbeni instrumenti imaju karakterističan obrazac sviranja. Plesači koji žele pravilno plesati i interpretirati glazbu moraju moći prepoznati neke od ovih instrumenata i orijentirati se prema njima. Ova tema je detaljno obrađena u našoj slušaonici u odjeljku Kako slušati?.
Ovdje ćemo samo napomenuti nekoliko zanimljivosti o kojima možete pročitati i u tekstovima o glazbenim instrumentima
Važna karakteristika sona je da kontrabas, tumbadora (konga) i glavni melodijski instrument (npr. tres ili klavir) sviraju repetitivne glazbene fraze koje se međusobno dobro uklapaju a zovu se tumbao. Tumbao na kontrabasu i tumbadori je osobito koristan plesačima jer im daje orijentaciju i ritam. Još jedan repetitivni ritmički obrazac zove se clave i svira ga istoimeni instrument (više o ovome pročitajte ovdje). Clave također omogućava orijentaciju u ritmu i savršeno se uklapa s tumbao dionicama ostalih instrumenata. Svaki napredni plesač koji želi plesati son mora dobro poznavati ove koncepte. (Ako Vas zanima ova tematika, pozivamo Vas da se upišete na neki od naših tečajeva).

Ovdje možete vidjeti kratke isječke svirke son orkestra Los Jubilados iz Santiaga de Cuba u sastavu koji je danas tipičan za grupe koje sviraju tradicionalni son: tres, gitara, kontrabas, maracas, güíro, bongó, tumbadora (konga), clave i truba. 

Kao što vidite, godine ne sprečavaju vremešne Jubiladose da izvode "vragolije" na zadovoljstvo okupljene publike... .

Pri kraju videa možete vidjeti kratki primjer interakcije pjevača i publike u vidu gore opisanog coro-pregón pjevanja tipičnog za većinu kubanske plesne glazbe.

Poznati sonerosi i orkestri

Jako je velik broj poznatih son pjevača, glazbenika i orkestara. Ovdje ćemo napisati popis nekih od poznatijih koji ćemo s vremenom nadopunjavati, a potrudit ćemo se napisati i ponešto o njima.

Stariji

Današnji

  • Abelardo Barroso
  • Benny Moré
  • Arsenio Rodriguez
  • Joseito Fernández
  • Miguelito Cuní
  • Roberto Faz
  • Lilí Martínez
  • Maria Teresa Vera
  • Chappottín
  • Niño Rivera
  • Ñico Saquito
  • Compay Segundo
  • Ibrahim Ferrer
  • Septeto Nacional de Ignacio Piñeiro
  • Candido Fabre
  • Original de Manzanillo
  • Adalberto Álvarez y su Son
  • Omara Portuondo
  • Cubanismo!
  • Sierra Maestra
  • Eliades Ochoa
  • Jóvenes Clásicos del Son
  • Pedro Lugo Martinez "Nene"
  • Pancho Amat
  • Papi Oviedo




Povratak na vrh

 
 

©2008-11. BaileCubano All rights reserved.  Development: Kripton  Design: lupusart.net

©2008-11. BaileCubano All rights reserved.  Development: Kripton  Design: lupusart.net