Miguel Failde Pérez

Evolucijom contradanze i danze, ranih oblika kubanske plesne glazbe, nastaje danzón. Najpopularnija teorija kaže da je prvi danzón pod imenom "Las Alturas de Simpson" osmislio Miguel Failde Pérez (na slici desno) u Matanzasu, 1879. godine, no neki tvrde da je kompozitor Manuel Saumell još i prije toga u svoje kompozicije unio elemente danzóna.

Danzón nasljeđuje neke elemente iz nativne contradanze i danze. Najvažniji je sinkopirani ritmički obrazac afričkog porijekla koji se zove cinquillo. Upravo su ovi afrički elementi odgovorni za transformaciju glazbe iz originalnih europskih korijena u ono što se danas smatra kubanskim. Cinquillo je danzónu, contradanzi i danzi ono što je clave u sonu - ritmički temelj na osnovu kojega se gradi čitava ritmička struktura.

• Cinquillo Cubano
 

Danzón je u odnosu na contradanzu i danzu sporiji, a u početku ga sviraju jednaki orkestri kao i njegove prethodnike, tzv. orquesta típica. Kasnije dolazi do promjena u sastavu instrumenata u orkestrima pa danzón sviraju orkestri charanga formata (o vrstama orkestracije u kubanskoj glazbi pročitajte ovdje).

• Orquesta Folklórica Cubana - Las Alturas de Simpson

• prvi službeni danzón kompozitora Miguela Failde Péreza, iz 1879.
• orkestar koji svira danzón u ovom primjeru je po vrsti orquesta típica

Prvobitni danzón je imao tipičnu strukturu:

• A. Introducción / paseo - obično 16 taktova
• B. Melodía principal (parte de la flauta) - glavna melodija koju je najčešće svirala flauta
• A. ponavljanje Introducción/paseo dionicE
• C. Trio (parte del violín) - naglašenije sviraju violine
• Završetak - postojalo je nekoliko standardnih ili cliché završetaka

Dakle, klasična struktura danzóna je bila A-B-A-C ili A-B-A-C-A.

Početkom 1920-tih razni autori su zbog popularnosti koju je tada imala son glazba počeli u danzón dodavati neke elemente sona. Jedan od tih autora je Orestez López, koji je u danzón dodao završnu D sekciju s elementima son-a i improvizacijom na flauti. Taj završni dio López je nazvao "ritmo nuevo", a kasnije je dobila naziv "mambo" dionica.  Struktura je danzón-a tako postala A-B-A-C-D ili A-B-A-C-A-D. Zbog elemenata sona, ova D dionica je postajala sve popularnija među plesačima jer su mogli plesati slobodnije i koristiti više plesnih elemenata. Kompozitori su zato postupno skraćivali ostale dionice u danzónu na račun završnog mambo dijela, sve dok nisu nastale kompozicije koje su se sastojale praktički samo od mambo dionice. Na ovaj način je nastao današnji kubanski mambo, a zatim i cha cha chá.

Većina danas napisanih i odsviranih danzón kompozicija u sebi sadrži ovu mambo (D) dionicu, puno se rjeđe može čuti danzón tradicionalne strukture (samo A-B-A-C).

Audio primjere dviju danzón skladbi zajedno s analizom njihovih dionica možete poslušati u slušaonici, pod odjeljkom "Kako slušati?".

Poslušajte ovu predivnu danzón-chá skladbu u izvedbi grupe Orquesta Aragón, pod imenom "Envidia". Orquesta Aragón je po sastavu charanga orkestar. Imali smo ih sreću slušati uživo tijekom našeg boravka na Kubi 2007. godine. Ovaj danzón nema klasičnu strukturu nego je moderniziran i sadrži "slobodniju" završnu dionicu sa cha cha chá ritmom. Također, sadrži vokalnu dionicu, što nije karakteristika danzóna. (Inače, zbog popularnosti bolera i sona, u danzón su dodane vokalne dionice pa tako nastaje glazbena podvrsta danzonette).

Povratak na vrh