U vrijeme rađanja danzóna, krajem 19. stoljeća, najrašireniji ples u salonima Havane bila je danza koja je bila prilično brza. Danzón je u usporedbi s njom sporiji te je vjerojatno smišljen kako bi omogućio plesnim parovima predah između dva plesa (pogotovo kada se uzme u obzir da se radnja odvija u suptropskoj klimi Kube). Danzón je parovima omogućio više kreativne slobode i plesanje u još bliskijem zatvorenom držanju nego ranije. Za razliku od contradanze i danze u kojima su svi plesači zajedno plesali svima poznatu koreografiju i kretali se čitavim podijem, u danzónu su parovi plesali samostalno, u zatvorenom držanju i odvojeni od drugih. Zbog svega toga danzón je brzo postao vrlo popularan i proglašen je kubanskim nacionalnim plesom.
Jedinstvena karakteristika danzón-a su njegova pravila: unutar svake skladbe izmjenjuju se plesni dijelovi i pauze (cedazos) koje plesači trebaju prepoznati po glazbenoj strukturi. Tijekom pauza plesači međusobno pričaju, flertaju ili pozdravljaju susjedne parove. Glazba plesače navodi kada činiti okrete i kada završiti s plesom. Zato neki stariji Kubanski plesači kažu da je danzón jedini ples koji zapravo trebate znati plesati. Običaj je da su plesači obučeni elegantno: muškarci nose odijela i šešire, a žene imaju i lepezu. U današnje vrijeme je danzón praktički zaboravljen na Kubi, ali je veliku popularnost stekao u Meksiku gdje se i danas često pleše (iako su Meksikanci donekle izmijenili originalni danzón).
Važno je napomenuti da se pri plesanju danzóna prati posebna ritmička sinkopacija afričkog porijekla koja se zove cinquillo. To znači da se plesači ne orijentiraju po melodiji (izmjeni akorda, tj. harmonijskoj progresiji) nego prate ritam tako da su im koraci pomaknuti za jednu dobu u odnosu na melodijsku izmjenu - plešu "contratiempo", isto kao i u sonu, chachachá i sl.
Danzón se pleše gotovo uvijek u zatvorenom držanju, bez posebnih figura ili okreta za partnericu. Postoje zajednički okreti u zatvorenom držanju i karakteristične kratke "pauze" nogom, no bez pretjeranih ukrasa. Gibanje tijelom nije izraženo, kao npr. u sonu i chachachá, pa se postiže dojam klasične elegancije.
Primjer strukture i dionica danzóna, popraćen audio primjerom pogledajte i poslušajte u našoj slušaonici, u dijelu "Kako slušati?".